Živim pravu noćnu moru. Nešto što ne želim nikome i nešto što me uništilo za cijeli život. Sve sam izgubio što sam imao samo jer sam vjerovao. Vjerovao u ljude koji su me izdali. Psihički i fizički me uništilo i još me uništava.
Prije 10 godina odlučio sam jednim prijateljima biti žirant. Kupovali su stan u elitnom djelu Zagreba. Kredit su uzeli jer im je još falilo dio za kupnju tog stana.
Zamolili su me da im budem žirant i odlučio sam se da ću ući u tu priču. I muž i žena su imali dobar posao, odnosno imali su firmu koja je dobro poslovala pa sam rekao zašto ne.
Otplatit će oni to bez problema. Pomoći ću im. Oni su bili naši najbolji obiteljski prijatelji. Znali smo se dugo godina zato je moja odluka bila još lakša.
To je ta odluka koja me uništila za cijeli život. Inače do prije dvije godina imao sam ženu i sina. Sad je sve to nestalo. Sjećam se dok mi je žena još govorila nemoj srljati u to. Neka pitaju nekog drugoga. Neka pitaju svoju obitelj. Sigurno će im pomoći.
Ali ja sam bio naivan i htio sam biti dobar prijatelj. To me koštalo novaca, braka i zdravlja. Svega što sam imao. Kako je krenula kriza, odnosno sve što je išlo prestalo je ići, oni su se našli u financijskim problemima.
Čak su i na početku pokušavali sve napraviti da zadrže tu firmu, ali nisu uspjeli.
Otpustili su ljude i ključ u vrata. Kao i drugi. Iskreno u tom trenutku nisam ni bio svijestan što me čeka kao žiranta. Nisam ni znao točno što to znači. Ali ubrzo sam shvatio jer sam morao plaćati njihov kredit. Moja cijela plaća je odlazila na to.
Sve što sam zaradio taj mjesec je otišlo na taj kredit. Naravno nisam mogao više plaćati svoje obveze tako da sam se i ja našao u škripcu.
Nije bio kredit, ali sve ostalo od režija i kartica je trebalo plaćati. Ono što je najgore kad se sve to dogodilo naravno otišli smo razgovarati s našim obiteljskim prijateljima i njihov odgovor je bio ‘mi vam oko toga sad ne možemo pomoći, trebali ste gledati što potpisujete’. MOOOOOLIM?!?!? Pazite, nekoga koga znate godinama da vam to kaže.
Bilo je nevjerojatno. Potpuno su se promjenili i izolirali od nas. Što sam mogao drugo napraviti nego plaćati te njihove kredite. Pokušao sam se na sto načina riješiti toga, ali potpis je bio tu. Nakon toga su krenuli i problemi u mojoj obitelji.
Žena i ja smo se konstantno svađali. I ne krivim nju za sve, krivim sebe sto sam potpisao. Bila je u pravu kad je rekla ne potpisuj ništa, ali meni je u tom trenutku trebala pomoć. Od nje to nisam dobio. Samo me kritizirala jer smo preživljavali od njene plaće. Bilo nam je preteško. Jedva smo plaćali hranu. Prodali smo auto. Tražiti novce od familije.
To je užasno iskustvo kad sa svojih 52 godina uletite u financijski kaos. Jednostavno nisam znao za izlaz. Kako se ta svađa između mene i žene nastavila mi smo se rastali. Najviše radi sina da ne prolazi te traume. Oni su se odselili kod svojih ja sam ostao u stanu koji smo imali od prije. I da nastavio plaćati kredit svojih ‘najboljih’ prijatelja, piše net.hr.
Ne znam da li sam uspio dočarati svoju situaciju kako je postati i biti žirant, ali to je nešto što nikome ne bih htio. Živim još uvijek u pravom kaosu i svaki dan razmišljam kako platiti sve to.
Ostao sam bez prijatelja koji su mi okrenuli leđa kad je nastala frka. Isto tako ostao sam bez žene koja mi nije bila podrška kad mi je najviše trebalo, a to je i sam znak možda da sam pogriješio kad sam ju oženio.
Ostao sam bez sina koji više ne živi sa mnom. Vidim ga, ali to nije to. Zdravlje mi se pogoršalo od cijelog tog stresa koji traje godinama. Tako da želim samo ovdje reći da pazite što potpisujete i ne srljajte u neke kombinacije s ljudima koje mislite da znate.
U trenu vam se može promijeniti cijeli život. Sve možete izgubiti. Takav je život, ali pokušajte da vam se to ne dogodi. Evo meni je još ostalo 2 godine da otplatim njihov kredit i nadam se da ću uspjeti.
Izvor: Novi.ba
(740)
