Poznata povijesna građevina, kosi toranj u Pisi, ostala je neoštećena tokom stotina godina i brojnih potresa – kosi toranj u Pisi. Ključ njegove dugovječnosti nedavno su otkrili stručnjaci koji pomno prate ovo arhitektonsko čudo.
Kosi toranj je izgrađen na temeljima meknog tla s konstrukcijom od nekoliko spratova. Inženjeri su u prošlosti mislili kako će se nagib izravnati sam tokom godina, no to baš i nije bilo tako. Od završetka njegove izgradnje, 1372. godine, stručnjaci se trude održati ga. 1964. godine talijanske vlasti krenule su u potragu za idejama koje bi pomogle u održavanju tornja i sprječavanju njegovog urušavanja.
Na stolu se tada našlo niz prijedloga, od tekućeg dušika do ekstrakcije tla, a sve sa ciljem da se ovo arhitektonsko čudo održi na životu. Uprkos brizi o mogućem urušavanju, toranj je izdržao potrese od 6 stepeni po Richteru.
Tajna je, kako kažu stručnjaci, upravo u temeljima, u tlu, zbog kojeg je toranj i nakošen. Upravo nagib spašava toranj u slučaju potresa. Spasonosnu ulogu ima i visina tornja od 55 metara u kombinaciji sa krutosti mramora od kojeg je izgrađen. Sva ova tri važna elementa mijenjaju vibracijske karakteristike tornja pa mu tako potres ne može naškoditi, piše Popular Mechanics.
“Ironija je u tome što je upravo tlo koje je uzrokovalo nestabilnost i nagib tornja gotovo do ruba uništenja, zapravo i omogućilo preživljavanje jakih seizmičkih događaja”, rekao je George Mylonakis, sa univerziteta u Bristolu, koji u suradnji sa talijanskim stručnjacima provodi istraživanje.
Arhitektonsko čudo kosi toranj u Pisi, star je gotovo hiljadu godina. Izgradnja zvonika romaničke katedrale započela je 1173. godine, ali su radovi nakon izgradnje trećeg sprata obustavljeni zbog poniranja tla pod tornjem. Nastavljeni su 1275. godine i već ga se tad pokušalo ‘ispraviti’. Sedmi sprat je završen krajem 14. vijeka.
.
Toranj je visok 55 metara, promjera 16 metara, a vrh mu je nagnut 4 metara u odnosu na temelje. Naginjao se u prosjeku 1 mm godišnje, a deset je godina, od 1990. do 2001., bio zatvoren za posjete zbog građevinskih zahvata kojima se pokušalo zaustaviti naginjanje. Tada su stručnjaci toranj uspjeli ispraviti za 45 centimetara te je ponovno otvoren za javnost.
Naučnici su 2013. godine kreirali posebnu 3D mapu građevine kako bi bolje razumjeli kako je moguće da i dalje stoji, no iako se provodi niz istraživanja i pomno prati svaki pomak tornja, njegov ‘život’ i dalje je misterija koju prate naučnici diljem svijeta.
Izvor: SlobodnaBosna
(70)
