Da trgovački lanci često varaju kupce od kojih žive dobro je poznato, ali rijetko se dogodi da kupcu javno pukne film pa u detalje opiše šta je doživio tokom kupovine.
Jedna je Splićanka odlučila da više neće šutjeti pa je “Slobodnoj Dalmaciji” poslala žestoko pismo u kome je ispričala kakvu je prijevaru doživjela.
“Dragi moji sugrađani, koliko puta su od vas napravili ovce, a da ste bili nemoćni išta promijeniti osim pjeniti se i podijeliti frustracije sa svojim najbližima. Budimo iskreni, ponekad bismo i mogli reagovati, pokazujući da nismo ovce spremne za šišanje na “suho”, ali em nemamo vremena, em sebi obećamo da ćemo reagovati što prije, a vrijeme prođe, ohladimo se i sami sebi pravdamo da nije ni prvi ni zadnji put da smo ispali – ovca.
Pukao joj film
E da se to meni ne dogodi i ovog puta, odlučila sam odmah sjesti za kompjuter i svoju frustraciju podijeliti s vama. Nije da imam vremena, očekujem goste, puno toga još moram obaviti, ali sebi rekoh, sad ili nikad. Barem ću se osjećati bolje. Šta se to promijenilo ovog puta? Pa, čini mi se da su od mene napravili duplu ovcu.
Vjerovatno će se mnogi od vas prepoznati u ovoj situaciji. Kao što je već poznato, mnoga gradska poduzeća dobivaju bonove za kupnovinu namirnica u određenim velikim trgovačkim lancima za praznike
Nažalost, tu nema pomoći (i tako već godinama), ili uzmi ili ostavi. Ove godine, nakon svih afera s neispravnom i opasnom hranom, odlučila sam biti još pažljivija pri kupovini, te sam nekoliko dana ranije napravila popis da ne bih puno vremena gubila po šoping-centru.
Bazirala sam se više na kućne potrepštine. Uz njih sam odlučila uzeti i nekoliko suhomesnatih proizvoda renomiranih proizvođača, , računajući na to da upravo te kompanije neće sebi dozvoliti blamiranje. Bila sam zadovoljna kupovinom sve do danas. Uzela sam čajnu kobasicu poznate hrvatske kompanije, otvorila pakirnu foliju i odmah pogledala slaže li se rok trajanja na prstenu kobasice s onim na foliji, jer sam jednom imala slično neugodno iskustvo s čajnom kobasicom drugog renomiranog domaćeg proizvođača.
“Od bijesa su mi se tresle ruke”
Ali, jao! Na kobasici uopšte nema prstena. Ne zbog toga što nije bio predviđen zbog pakiranja u foliju, nego se lijepo vidi oštri rez koji je napravljen nožem i prsten je otkinut. Nisam mogla vjerovati. Od bijesa su mi se tresle ruke. Šta smo mi kupci? Osobe bez mozga?!
“Datum je davno istekao, ali ćemo mi ovo svejedno prodati ovcama kojih ima jako puno, te ćemo još lijepo na njima zaraditi!”
Eto, zato sam rekla: Dosta bi bilo! Račun od kupovine više nemam, ali ću svejedno otići u taj trgovački centar i vratiti im njihovu kobasicu, dali mi novac natrag ili ne.
Ne pada mi na pamet to jesti i još time i svoje goste trovati. A napisat ću e-mail i proizvođaču. Neka znaju da sve ovce nisu poslušne”, poručila je Splićanka.
Preuzeto sa: haber.ba
(1188)
