U Deklaraciji je jasno navedeno da će se raditi na promjeni ustavnog i zakonskog okvira Bosne i Hercegovine (pod izgovorom nefunkcionalnosti), umanjenju njenih nadležnosti, suspenziji odluka Visokog predstavnika, Ustavnog suda i drugih sudskih instanci BiH (npr. “Republika Srpska će zakonom regulisati koje akte donesene od organa BiH će primjenjivati na prostoru Republike Srpske”), te konačno faktičkoj podjeli države.
Danas u je u domaćoj javnosti procilo pismo Bakira Izetbegovića koje je on uputio članovima rukovodstva SDA i u kojem ih upozorava da je politička situacija u kojoj se nalazi BiH najteža od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i da je u toku napad na ustavni poredak BiH od strane lidera SNSD-a i predsjednika RS-a Milorada Dodika.
U pismu Izetbegović skreće pažnju da je sve što unazad nekoliko godina radi Milorad Dodik zacrtano i precizirano kroz tri dokumenta i aktivnosti: Memorandum SANU 2 iz 2011. godine, Deklaraciju SNSD-a iz 2015. godine, te kroz lobiranje i korumpiranje bitnih aktera u svjetskim centima moći u kojima se donose odluke o BiH i Balkanu.
U ovom kontekstu, posebno je važna stranačka deklaracija iz 2015. godine kao dokument koji vrlo jasno i precizno obznanjuje ciljeve te strane za naredni period.
POVEZANI SADRŽAJ – INTERNO PISMO LIDERA SDA: Bakir Izetbegović predvidio Dodikove poteze, upozorio na opasni scenarij…
Šta je Deklaracija SNSD-a iz 2015. godine?
Deklaracija Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) usvojena 25. aprila 2015. godine u Istočnom Sarajevu pod nazivom “Republika Srpska – slobodna i samostalna budućnost i odgovornost” programski je dokument te stranke koja za konačni cilj postavlja visoki stepen samostalnosti Republike Srpske tako da ona ima potpuno autonomno pravo odlučivati da li će i dalje priznavati državni okvir BiH ili ne – de facto nezavisnost RS.
No, to je samo konačni cilj naveden u Deklaraciji SNSD-a, a prethodno su opisani svi raniji koraci koji se namjeravaju sprovesti a kojima smo zaista do sada svjedočili u više navrata te i ovih danas svjedočimo.
U Deklaraciji je jasno navedeno da će se raditi na promjeni ustavnog i zakonskog okvira Bosne i Hercegovine (pod izgovorom nefunkcionalnosti), umanjenju njenih nadležnosti, suspenziji odluka Visokog predstavnika, Ustavnog suda i drugih sudskih instanci BiH (npr. “Republika Srpska će zakonom regulisati koje akte donesene od organa BiH će primjenjivati na prostoru Republike Srpske”), te konačno faktičkoj podjeli države.
U nastavku pročitajte Deklaracniju SNSD-a donesenu 2015. godine:
Republika Srpska je unijela u mirovne pregovore svoju teritoriju i vlast. To je bila polazna osnova i međunarodnopravna legalizacija rezultata međunacionalnih sukoba u BiH kao posljedica razaranja Jugoslavije. To mora biti uvaženo i u uređivanju međusobnih odnosa za moguću budućnost. Dejtonski sporazum je stvorio BiH sastavljenu od dva entiteta sa ravnopravnim konstitutivnim narodima. Neustavno prekrajanje i dopisivanje Ustava BiH nametnutim odlukama visokih predstavnika, izazivali su krize u njenom funkcionisanju i budućnost BiH činile neizvjesnom.
Federacija BiH kao teritorijalni entitet bošnjačkog i hrvatskog naroda nastala kao ratni savez za okončanje njihovog sukoba, pokazuje neodrživost bez institucionalno-pravne zaštite i ostvarivanja interesa Hrvata kao malobrojnijeg naroda, stoji u Deklaraciji.
MOGUĆA BUDUĆNOST
dejtonske BiH je Ustavom predviđena kao složena država konfederalno-federalnog tipa sa samo deset jasno definisanih nadležnosti. Ustav BiH je članom 3.3.a) nedvosmisleno odredio da ‘sve državne funkcije i ovlašćenja koja nisu ovim Ustavom izričito dodijeljena institucijama Bosne i Hercegovine, pripadaju entitetima’. Dejtonska BiH bi bila korisna za njene entiteta, koji bi tako uz svoje izvorne/ustavne nadležnosti imali i pripadajuća finansijska sredstva za ekonomsko-socijalnu odgovornost, kako to predviđa Ustav BiH.
Tri teritorijalne jedinice u BiH (i Brčko-Distrikt), potvrdile bi mirovno određenje o tri konstitutivna naroda. Nova administrativno- teritorijalna organizacija Federacije BiH može konačno i jasno opredijeliti put stabilne i održive BiH u njenim međunarodno priznatim granicama. Republika Srpska ni politički ni teritorijalno ne prihvata zadiranje u njena prava.
Današnja BiH je sa preko 70 institucija i 23.000 činovnika (umjesto samo 7 utvrđenih Ustavom BiH koji bi imali 3-4 hiljade zaposlenih), urušava poziciju cjelokupnog stanovništva, jer entiteti ne mogu ostvarivati svoje ustavne i zakonske obaveze i odgovornost. U mnogim analizama, domaćih i međunarodnih organizacija, konstatovana je nefunkcionalnost i neracionalnost antidejtonske BiH, koja čini štetu Republici Srpskoj.
Ogromni su troškovi finansiranja nametnutih i izmišljenih institucija na nivou BiH, koje ne služe nikome, osim što vode ekonomskom iscrpljivanja oba entiteta. Uz to, neriješeni međunacionalni odnosi u Federaciji BiH, kočnica su cijeloj BiH na putu evropskih integracija.
POZIVAMO
političku i stručnu javnost, nevladine organizacije, sindikate i strukovna udruženja, akademsku zajednicu, predstavnike međunarodne zajednice i sve druge, na ostvarivanje:
– Političke odgovornosti za dosljedno provođenje Dejtonskog sporazuma, a pogotovo njegovog najvažnijeg aneksa 4. – Ustava BiH;
– Ekonomske i socijalne odgovornosti koja proizilazi iz Ustavom postavljenih odnosa BiH i ustava entiteta kao sastavnica. To je moguće kroz organizovanje ustavnih ekonomskih nadležnosti entiteta u BiH kao jedinstvenom ekonomskom prostoru;
– Harmonizacije i koordinacije kao principa saradnje entiteta u održivom razvoju BiH. Dosadašnja praksa nametnutih i iznuđenih rješenja, nije donijela nikome korist, osim novih sporenja.
Istrajavanje dijela međunarodne zajednice na takvim odnosima, pokazuje nespremnost da se shvate i prihvate različita viđenja uzroka rata i poslijeratnih odnosa. Otvoreno govoreći, mogući zaključak da to i jeste namjera održavanja BiH u stanju međunacionalnih tenzija, ostvarenje „države na čekanju“;
– Prestanka protivpravnog protektorata oličenog u Kancelariji Visokog predstavnika čime se BiH nepotrebno i štetno drži zarobljenom i onesposobljenom za unutrašnji dogovor.
REPUBLIKA SRPSKA
mora imati neophodan stepen jedinstva u ocjeni situacije u BiH, kao uslov za zajednički nastup prema Federaciji BiH i neodgovornom dijelu međunarodne zajednice. Ne prihvatamo politiku zasnovanu na ratnoj propagandi i nametnutim stereotipima o krivcima i žrtvama samo iz jedne nacije, niti prihvatati selektivnu pravdu nametnutog Suda i Tužilaštva BiH.
Nemamo pravo čekati dalje kršenje međunarodnog Dejtonskog sporazuma i urušavanje prava Republike Srpske što izvjesno vodi njenom nestanku, uz prazan sadržaj, a sve u ime navodnih evroatlantskih integracija. Održavanje neizvjesne budućnosti BiH ne može biti put Republike Srpske. Pravni sistem Republike Srpske je usklađen sa Dejtonskim sporazumom i omogućava legitiman i legalan način izjašnjavanja na referendumu o narušenom statusu, odnosno o striktnoj primjeni Ustava BiH.
Novim Ustavom Republika Srpska treba potvrditi i odbraniti svoju ustavnopravnu poziciju određenu Dejtonskim sporazumom i njegovim aneksima, čime će se ostvariti i član 3. njenog sadašnjeg Ustava (amandman 56), po kome „Republici pripadaju sve državne funkcije i nadležnosti osim onih koje su Ustavom Bosne i Hercegovine izričito prenesene na njene institucije“ .
Sloboda Republike Srpske zadobijena borbom srpskog naroda, potvrđena međunarodnim sporazumom, zahtijeva sve pripadajuće nadležnosti, osim onih koji su izričito Ustavom BiH date u nadležnost organa na nivou BiH. Slobodna Republika Srpska ima pravo, a još više obavezu, raspraviti o ostvarivanju svojih interesa u BiH.
Slobodna Republika Srpska je samostalna država u okviru svojih sadašnjih granica. Slobodna i samostalna Republika Srpska je spremna bez odlaganja da se uključi u evropske integracije, i očekuje pomoć i podršku sa te strane.
SAVEZ NEZAVISNIH SOCIJAL DEMOKRATA
svojim političkim programima se opredijelio za primjenu Dejtonskog sporazuma. Dvadeset godina neuspjelog međunarodnog eksperimenta antiDejtonske BiH, zahtijeva i obavezuje na odgovornost. Zato predlažemo:
1. Razmotriti analizu funkcionisanja, organizovanja i finansiranja Bosne i Hercegovine u dijelu nadležnosti koje joj nisu date Ustavom BiH. Ponuditi Federaciji BiH da entiteti postepeno preuzimaju nepravno prenesene ustavne nadležnosti entiteta u ekonomskoj oblasti, vodeći računa o vremenskoj realnosti i putu BiH do punopravnog članstva u EU.
2. Smatramo da Narodna skupština Republike Srpske kao najviši organ strane-potpisnice svih aneksa Dejtonskog sporazuma, treba donijeti odluke o samostalnosti Republike Srpske kao načinu ostvarivanja njenog ustavnopravnog položaja u Dejtonskoj BiH;
3. U slučaju protivpravnih aktivnosti visokog predstavnika i instrumentalizovanog pravosuđa, Republika Srpska treba donijeti odluke o striktnoj primjeni Ustava BiH i Ustava Republike Srpske i odrediti vremenske rokove za njihovo provođenje. Republika Srpska će zakonom regulisati koje akte donesene od organa BiH će primjenjivati na prostoru Republike Srpske.
4. Povelja Ujedinjenih nacija kao najviši dokument međunarodnog prava, proklamuje razvijanje prijateljskih odnosa među narodima zasnovanih na poštovanju načela ravnopravnosti i samoopredjeljenja naroda. Bivše jugoslovenske republike imale su mnogo manji stepen državnosti nego entiteti u BiH, a priznavane su kao nezavisne države. Čak je priznata nezavisnost Kosova na osnovu deklaracije poslanika nelegalne skupštine, iako je Kosovo bila samo autonomna pokrajina u sastavu Srbije. Pravo na samoopredjeljenje pripada i Republici Srpskoj, ukoliko drugi budu istrajavali na kršenju Dejtonskog sporazuma.
5. Ukoliko do kraja 2017. godine ne bude vidljivih procesa i mjerljivih rezultata uspostavljanja pozicija Republike Srpske u skladu sa Aneksom 4. Dejtonskog mirovnog sporazuma, Narodna Skupština Republike Srpske treba u toku 2018. godine raspisati referendum o samostalnom statusu Republike Srpske.
6. Na osnovu rezultata referenduma, organi vlasti Republike Srpske shodno ulozi strane utvrđene Aneksom 4. Dejtonskog mirovnog sporazuma, Federaciji BiH predložiti mirno razdruživanje i obostrano istovremeno priznanje.
7. Da se na prostoru BiH od tada samostalnih država formira Unija država BiH, sa otvorenim granicama, slobodnim kretanjem ljudi i roba. Nakon utvrđivanja samostalnog statusa da Republika Srpska bez odlaganja zatraži pristupanje EU uz prihvatanje njenih pravnih tekovina.
(SB)
(1622)
