Nedavno obraćanje američkog predsjednika Joea Bidena označilo je ključni trenutak u rastućem natjecanju između Amerike i njezinih saveznika s jedne strane i Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje s druge strane…
Bidenov govor živopisno je suprotstavio rat u Ukrajini i širi rat koji se sprema na Bliskom istoku u dvije strane istog sukoba. A ako Hezbollah sada napadne, to će SAD-u i njegovim saveznicima dati značajno prošireno ratište i dodatno opteretiti vojne resurse.
Istodobno, čini se vjerojatnim da će se Tajvan pojaviti kao treća sfera sukoba u sljedećih nekoliko godina, a možda i prije. I Peking jača svoju vojsku. Mornarica Narodnooslobodilačke vojske već brojčano nadmašuje kopnene snage, a nuklearne snage ubrzano rastu.
Za to vrijeme Rusija, bez obzira na trajanje rata u Ukrajini, širi svoju proizvodnju. To uključuje vraćanje oštećene opreme s bojnog polja, a također pokreće proizvodni sustav. Ruska vojska sada je sposobna za borbu i mobilizaciju istovremeno, s ciljem proširenja svojih redova na 1,5 milijuna vojnika.
FOTO: AP/MANUEL BALCE CENETA, ZRAČNE SNAGE SAD FOTO / ALAMY / ALAMY / PROFIMEDIA
Jednostavno rečeno, američki protivnici se spremaju za rat. U Washingtonu, međutim, rasprave o nacionalnoj sigurnosti rijetko počinju s priznanjem da Kina i Rusija grade svoje vojske ne za obranu, već za napad. “Politico” piše da bi to trebala biti početna točka svih rasprava o obrambenim izdacima SAD-a i saveznika.
Ogromni izdaci za o*****e, streljivo i ljudske živote u Ukrajini trebali su biti poziv na uzbunu. SAD bi se trebao početi pitati je li njihov model dobrovoljnih snaga dorastao zadatku, posebice kada je riječ o obučenim pričuvama. Ali to nije samo američki problem, postao je dominantan na čitavom Zapadu. A s obzirom na sve s čime se Europa i Azija suočavaju, možda je vrijeme za ponovno promišljanje.
Sadašnji broj vojnika jednostavno nije dorastao zadatku. Zapadne vojske, mornarice i zračne snage su jednostavno premalene da odgovore i na Atlantiku i na Pacifiku, dva ratišta koja će definirati ishod svakog budućeg globalnog sukoba.
Rješenje nije ‘okrenuti se Aziji’, već obnoviti zapadne snage s potrebnim viškom u pričuvi. U sve nestabilnijem svijetu, imperativ je da SAD poveća izdvajanja za obranu.
Odvraćanje u Europi i Aziji zahtijeva stalno stacioniranje, a ne rotirajuću prisutnost, što je bila privremena mjera kako bi se izbjegli teški izbori. Ako NATO želi preživjeti, odvraćanje i kolektivna teritorijalna obrana u Europi moraju biti novi fokus.
FOTO: SHUTTERSTOCK
U Aziji, bilateralna sigurnosna jamstva i regionalni stabilizacijski napori moraju biti podržani od strane SAD-a i savezničkih snaga. Amerika mora ponovno razmisliti o tome kako gradi svoje oružane snage i o*****e.
Primjerice, lani je Amerika imala 25 posto manjka u zapošljavanju, a ove godine su opet ispod cilja. Mornarica ni ove godine nije ispunila svoje ciljeve zapošljavanja, a popunjavanje posada američkih brodova postaje sve veći izazov.
Zato SAD sada treba prestati govoriti o nadmetanju velikih sila i zapitati se kako bi zapravo izgledala pobjeda u ovom sukobu demokracija i diktatura.
SAD također mora odlučiti koja su geopolitička središta ključna za njihovu sigurnost i prosperitet građana. Moraju vratiti prioritete nacionalne sigurnosti u donošenje odluka i ponovno naučiti ono što su ranije generacije znale, ali što je izgleda zaboravljeno tijekom proteklih 30 godina: da se ne može oslanjati na protivnika u osnovnim stvarima za održavanje društva, a zatim očekivati pobjedu ako taj protivnik odluči krenuti u rat.
Ako Amerika bude prisiljena na rat, neće biti vremena za nadoknadu nedostataka ili gomilanje o*****a i streljiva. Lekcije koje treba naučiti iz Ukrajine, a sada i iz Izraela, su da SAD i njegovi saveznici moraju preispitati način na koji su izgrađene njihove vojske kako bi postojao način slanja velikih snaga na teren ako se to pokaže potrebnim.
Potreban je novi osjećaj hitnosti u vezi s prijetnjom s kojom se suočavamo i moramo djelovati sada, piše Politiko.
/Kurir.rs/Jutarnji list)
(837)
