Sjećam ga se još iz vremena kad je bio up**ni potrčko svojih ranijih šefova. Danas pokušava da glumi nekoga velikog i misli da i dalje živi u vremenu kada je karijeru gradio servilnim podaništvom. (decembar 2022. godine)
Mi nismo prekinuli saradnju sa Amerikom nego sa Američkom ambasadom i ambasadorom. Ne slušam muziku kao američki ambasador. Sve što je rekao je apsurd. Mislim da je on i osoblje ambasade protiv srpskog naroda. Kada govori o zakonima o kleveti on govori o tijelima koja kontrolišu sudove, a oni ih kontroliše. On je pokušao sanirati situaciju koju je sam izazvao.
Kada tvrdi da imovina pripada Bosni i Hercegovini, to je za nas udar na naš suverenitet, imovina pripada Republici Srpskoj i tako će ostati, volio to taj ambasador ili ne volio. Poštujemo američki narod i Ameriku, ali ne poštujemo takve mešetare. Imovina neće biti na dnevnom redu. Imovina pripada nama. (mart 2023. godine)
Pitanje je kada on laže, a kada govori istinu. Ko drži više do njega i njegove priče? On se pokazao kao navijač za “muslimane” u BiH i tu nema nikakve dileme. On nije onaj koji može biti saslušan i uvažene njegove primjedbe (juni 2023. godine).
Salve je uvreda i podrugljivih prijetnji ambasadoru SAD-a, ključnoj sili u Bosni i Hercegovini, Michaelu Murphyiju uputio predsjednik Rs Milorad Dodik.
Jedna takva je došla danas: “On je jedan obični zao tip koji pokušava da ovdje provede svoju frustraciju. Nedorastao i neodrastao, šta li je već, nesazrio u političkom smislu. On je taj koji danas okuplja sudije i tužioce i jedini podržao (visokog predstavnika u BiH, Christiana) Schmidta”.
I kada bi ovo napisali bez da se zna od koga je i kome upućeno, na prvu bi se činilo da Putin govori o nekom činovniku američke administracije srednjeg ranga, a ne predsjednik malog entiteta u Bosni i Hercegovini američkom ambasadoru.
Kvalitetnijeg odgovora na silne Dodikove odgovore nije bilo, poneko saopćenje i to je to. A nema sumnje da sa pozicije s koje djeluje Murphy može Dodiku “zavrnuti šiju” do te mjere da počne navijati za Ameriku a ne Rusiju.
Ali neće i u odgovoru zašto neće leži ključ kontinuiteta kriza u Bosni i Hercegovini. Vrijeđao je Dodik i Murphyijeve prethodnike, ali reakcije također nije bilo.
Stoga, ili se Ambasada SAD i State Department boje Dodika, pa u strahu ga posmatraju kao ravnopravnog, a ravnopravan nije ili je nešto mnogo veće posrijedi.
Američka ambasada je u prošlosti lako disciplinovala separatiste, pa su rijetko koji bili odvažni ići u frontalni napad i na ambasadora i na ambasadu. Doduše, Murphy je pokazao i sada, kada je krenuo u razvaljivanje SDA da bi njegov projekat ušao u vlast s Dodikom.
I u toj činjenici se možda može naslutiti razlog njegove šutnje na sve veće Dodikovo “lajanje”.
A dogovor bi mogao ići u pravcu da Dodik napada i vrijeđa koliko god hoće sve dok radi u pravcu koji su daleko od očiju javnosti kreirali i potpisali. Skoro da više i nije tajna činjenica da bi Amerikanci najradije Bosnu i Hercegovinu riješili cijepanjem, jer bi se tako riješilo postjugoslovensko, bosansko, srpsko, hrvatsko i bošnjačko (muslimansko) pitanje.
I Dodik sve žustrije djeluje u tom pravcu, a više ga niko, osim saopćenjima u stilu Denisa Bećirovića i ne pokušava zaustaviti. Raširio je krila separatista iz Laktaša, a kao da mu Murphy odobravanjem lajanja na prvu svjetsku silu daje ozbiljan vjetar u ta krila.
Jer, kada vas neko javno nazove smradom osjetite barem onu ljudsku nelagodu, osim ako nije riječ o dogovorenom vrijeđanju, pa ste svjesni da ne misli tako!
(Nap)
(688)
