Administracija američkog predsjednika Joea Bidena nedovoljno je intelektualno i materijalno spremna da se suoči s tri prijetnje odjednom – Kinom, Rusijom i Iranom, piše kolumnist Bloomberga Hal Brands.
SAD bi trebao podržati i Ukrajinu i Izrael dok pokušava održati održivost svog nuklearnog arsenala za odvraćanje Kine i Rusije.
Hamasov napad na Izrael pridonio je početku nove faze u vanjskoj politici Joea Bidena – treće u tri godine na mjestu predsjednika Sjedinjenih Država. Kako primjećuje kolumnist Bloomberga Hal Brands, novu fazu karakteriziraju gotovo univerzalne krize i slaba priprema za nju, u smislu intelektualnih i materijalnih resursa u Washingtonu.
Prema Brandsu, prva faza Bidenove vanjskopolitičke strategije bila je usmjerena na smirivanje napetosti na dva od tri ključna bojišta u Euroaziji. Bijela kuća je vjerovala da Sjedinjene Države trebaju usmjeriti svoju energiju na suprotstavljanje prijetnjama iz Kine, koju je Bidenova administracija vidjela kao jedinu sposobnu izazvati Ameriku u cijelom svijetu.
To je zahtijevalo razvoj suradnje s protivnicima za koje se smatralo da predstavljaju manju prijetnju. U to je vrijeme Washington tražio “duži i jači” nuklearni sporazum s Teheranom i “stabilan i predvidljiv” odnos s Moskvom.
Ova faza trajala je do veljače 2022., kada je Rusija “pokušala poremetiti europsku ravnotežu” pokretanjem “specijalne operacije” u Ukrajini.
Suočen s najgorom europskom krizom u generacijama, Biden je obećao potporu Ukrajini i pomoć u slabljenju Rusije. Washington je obećao voditi slobodni svijet u novoj borbi protiv autokracije. Kako piše kolumnist Bloomberga, Bidenova administracija iskoristila je sukob za jačanje američkih saveza od Europe do indo-pacifičke regije.
Biden je pritom pošao od pretpostavke da Washington ne treba povećavati svoju vojnu moć. Vjerovalo se da će Rusija biti znatno oslabljena i na kraju poražena u Ukrajini, a napetostima na Bliskom istoku moglo bi se upravljati bez službenog nuklearnog sporazuma. Washington i Teheran postigli su prešutni sporazum prema kojem su SAD ublažile sankcije, a Iran ograničio svoje obogaćivanje urana.
– Ovaj odgovoran pristup oslobađa resurse za druge globalne prioritete, smanjuje rizik od novih bliskoistočnih sukoba i osigurava da su američki interesi zaštićeni na mnogo održivijoj osnovi – rekao je tada savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan.
Međutim, ova faza je trajala do 7. listopada 2023. godine, kada je Hamas napao Izrael. Bez obzira na to je li Iran isprovocirao napad Hamasa ili ne, kaže Brands, njegova strategija potpore regionalnoj “osovini otpora” postavila je pozornicu za trenutnu krizu.
Što se dulje povlači rat između Izraela i Hamasa, to je veća vjerojatnost regionalnog sukoba u koji će biti uključeni Hezbollah, Iran i Sjedinjene Države. U međuvremenu, ukrajinska protuofenziva nije donijela očekivani uspjeh.
Ukrajinski sukob pretvara se u dugotrajni rat, koji će vjerojatno trajati još mnogo godina. Istodobno raste prijetnja iz Kine – Peking ubrzano jača svoj nuklearni arsenal te jača svoje zrakoplovstvo i mornaricu.
Tako se u trećoj fazi Bidenove strategije SAD suočava s ozbiljnim istodobnim izazovima na tri velika bojna polja. “Nije jasno jesu li ova administracija ili ova zemlja spremni za test”, piše Brands.
Potreba za vojnom pomoći Ukrajini i pripreme za sukob u zapadnom Pacifiku već su negativno utjecali na obrambenu industrijsku bazu zemlje. Sada Washington mora podržati Izrael u velikom regionalnom sukobu. Sjedinjene Države jedva se bore da održe svoj zastarjeli nuklearni arsenal, a kamoli da obuzdaju svoja dva nuklearna rivala, Rusiju i Kinu.
Kao što Brands primjećuje u svom članku, tijekom svog vremena na dužnosti, Biden je podcijenio rizik koji predstavljaju “neprijatelji” zemlje, i kao rezultat toga, nedovoljno je uložio u sposobnost Sjedinjenih Država da odgovore na te prijetnje. Pišući za Bloomberg, Brands kaže da je vrijeme da se ispravi ova greška stara tri godine.
(Informer)
(1005)
