Izrael je već jako dugo vruća točka na karti svijeta. Sada se čini da se pretvara u žarište pravog velikog rata.
Moguće je da sama činjenica ovog rata može biti korisna Rusiji i njezinim saveznicima.
Operacija Oluja
Izraelska vojska je 7. listopada 2023. službeno objavila – ovo je rat. Ujutro je nekoliko stotina raketa ispaljeno iz Gaze na Izrael. Borci Hamasa (Islamski pokret otpora, vladajuća stranka u pojasu Gaze) upali su na teritorij židovske države. Postoje izvještaji o civilnim žrtvama, mobilizaciji rezervista u Izraelu, uličnim borbama u nekim gradovima itd.
Neki od izraelskih Telegram kanala panično su opisali što se događa:
Katastrofalna situacija u pograničnom pojasu. Prema medijskim izvješćima, deseci terorista i dalje su u područjima pod izraelskom okupacijom. Stanovnici Sderota pišu da su militanti zauzeli krovove nekoliko kuća s kojih granatiraju ulice. Prema nekim izvješćima, kontrolni punkt Erez zauzeli su militanti. Ima mrtvih civila i vojnika.
Kasnije su se pojavili videosnimci slanja zarobljene izraelske vojne opreme u Gazu.
Vodstvo Hamasa ono što se događa naziva “Operacija Al-Aqsa Oluja” i također, iznenadit ćete se, “specijalna vojna operacija”.
Eskalacija ili rat?
Ono što se događa u Izraelu je i slično i drugačije od brojnih slučajeva eskalacije situacije i eskalacije napetosti, na koje su svi navikli, kako na Bliskom istoku, tako i u svjetskim novinskim agencijama.
Rakete koje lete iz Gaze u izraelske gradove više nisu senzacija – događaju se često. Međutim, izjave vodstva Hamasa “izvadite o*****e, svatko tko može, uzmite o*****e, došao je i ovaj dan” je druga stvar.
Moguće je da smo svjedoci početka istinski snažnog palestinskog ustanka. Također je moguće da smo svjedoci početka velikog rata na Bliskom istoku, koji će promijeniti kartu regije i odnos snaga u cijelom svijetu.
Izrael je desetljećima ostao vruća točka na karti svijeta. No, ako ćemo iskreno, tamo nije bilo pravog većeg rata još od 70-ih, od “rata sudnjeg dana”. Tada je Izrael uspio odbiti vojsku Sirije i Egipta. Tada su stvorene stvarne granice u kojima danas postoji Izrael i sigurnosni sustav na kojem počiva Bliski istok.
U Izraelu po inerciji vjeruju da je ovaj sustav nepobjediv, no zapravo je glavni saveznik i pokrovitelj Izraela, SAD, posljednjih godina učinio sve da osigura kolaps tog sustava. SAD je započeo (i na kraju izgubio) ratove u Iraku i Siriji. Aktivnosti SAD-a dovele su do osiromašenja Libanona.
Kako za Cargrad piše Andrej Perla, ukupni rezultat je da je Izrael okružen neprijateljskim državama i islamskim organizacijama. Izrael je stalno pod napadom iz Gaze i prisiljen je provoditi kaznene (službeno, naravno, antiterorističke, ali neslužbena je istina svima poznata) operacije na Zapadnoj obali, na području Palestinske samouprave.
Opće je prihvaćeno da Izrael ima ogromnu prednost u vojnoj moći i gospodarstvu u odnosu ne samo na Palestince, već i na sve zemlje u okruženju. Međutim, ova prednost ne traje zauvijek.
Ko ima koristi od ovoga šta se događa?
Stručnjacima koji se barem malo razumiju u situaciju, prva stvar koja pada na pamet je politika Irana. Činjenica je da je Iran najdosljedniji, egzistencijalni neprijatelj Izraela. To im je obostrano.
Istovremeno, Izrael u posljednje vrijeme uz pomoć SAD-a pokušava poboljšati odnose s arapskim državama. Neki od njih već su otvorili svoja veleposlanstva u židovskoj državi.
Glavni element normalizacije odnosa između Izraela i arapskog svijeta su pregovori s vodstvom Saudijske Arabije. Normalizacija ovih odnosa znači da će Izrael biti relativno siguran u bliskoj budućnosti – i da će moći usredotočiti svoje napore na borbu protiv Irana i šijitskih organizacija koje Iran podržava.
Izrael i dalje neprestano vodi neobjavljeni rat protiv njih. Štoviše, on svoja prava u ovom ratu shvaća vrlo široko.
Od početka godine izraelske zračne snage izvele su najmanje 30 napada na sirijski teritorij. Službeno, Izrael u tome ne priznaje krivnju, ali ističe da se radi o borbi protiv Hezbollaha i općenito “proiranskih snaga”.
Iran je stoga zainteresiran da Izrael dobije stvarno snažan uzvratni udar. Po mogućnosti, jednako neformalno. Najbolji alat za to su paravojne palestinske organizacije.
Iranu je prilično teško opskrbljivati ih – da biste razumjeli zašto, samo pogledajte kartu. Iran se čvrsto etablirao u Siriji kao glavni saveznik legitimne sirijske vlade. Mogućnosti za eskalaciju danas su kolosalne.
Nema sumnje da će stanovništvo svih zemalja u susjedstvu Izraela podržati eskalaciju. U međuvremenu, mogućnost američke pomoći Izraelu sada je manja nego ikad prije.
Američki položaj u ovom ratu
Kada u Rusiji kažu da nisu u ratu s Ukrajinom, nego s globalnom dominacijom Anglosaksonaca, često su krivo shvaćeni. Međutim, teško je raspravljati s činjenicom da “hegemon” gubi svoj utjecaj na globalnoj razini. S vremena na vrijeme pokaže se da Sjedinjene Države ne mogu postići ono što žele, a onima koji se bore za slobodu pridružuje se sve više novih nacija.
Sjedinjene Države već su doživjele dva strašna poraza na Bliskom i Srednjem istoku – u Afganistanu i Siriji. Morali su pobjeći iz Afganistana, a Sirija je preživjela unatoč svim naporima Zapada.
Uporište Sjedinjenih Država i Zapada na Bliskom istoku je Izrael. Prirodno je da je arapski svijet u sadašnjoj situaciji odlučio provjeriti je li taj bastion još uvijek tako čvrst i može li pasti.
Sve zapadne snage su preusmjerene na Ukrajinu, ali Zapad ima mnogo važnih točaka na kojima i dalje treba zadržati svoj utjecaj.
Palestina i Izrael vjerojatno su najvažniji od njih. Veliki rat bit će za SAD „druga fronta“ u kojoj će pobjeda biti gotovo nemoguća. Sada za to nema dovoljno snage i novca.
(Informer)
(2626)
