Nakon samo nekoliko mjeseci u Americi našao sam dva posla, a to sebi ne bih mogao da priuštim za tako kratko vrijeme u Srbiji. Mnogo su mi pomogli sunarodnici.
Ovako govori Nišlija Branimir Đurić, diplomirani turizmolog i master geografije koji se, revoltiran partijskim zapošljavanjem, preko novina odrekao fakultetske diplome turizmologa i otišao u Čikago.
Poslije nešto manje od godinu dana on je došao u rodni grad na mjesec dana, gdje je zatekao još gore stanje nego kada je otišao, pa kaže da se uopšte ne kaje zbog svog odlaska.
Đurić u Čikagu radi kao profesor u srpskoj školi, a otvorio je i kompaniju za transport. Kaže da dobro zarađuje, da mu je „tuđa zemlja“ pružila sve što mu je potrebno da živi pristojno, dok je u Nišu stanje i dalje očajno.
– Ugledni srpski biznismen iz Čikaga, rodom iz Čačka, prihvatio me je u svojoj transportnoj firmi u kojoj poštenim radom zarađujem više nego što sam ikada mogao da zamislim. Ne bih da pričam o ciframa, ali za dvije nedelje rada kupio sam „audi S4“, a ovdje roditeljima „alfa romeo“, jer su godinama ulagali i vjerovali u mene. Da sam ostao u Srbiji, to sebi ne bih mogao da priuštim u tako kratkom roku – povjerava se Đurić.
Najviše ga pogađa što u Srbiji ljudi ostaju bez posla, što su prepušteni da se sami snalaze kako znaju.
– Ovdje je situacija nikad gora, svakodnevno slušam mučne priče o besparici i problemima. Ljudi žive u šarenim obećanjima aktuelne vlasti. U Srbiji se to naziva nadom, a u Americi manipulacijom ljudskom sviješću. Skoro svi moji vršnjaci ovdje žive od “džeparca” roditelja, pod uslovom da im roditelji i dalje rade – navodi Đurić.
Mladima savjetuje da što pre potraže uhljebljenje negdje gdje će biti poštovani i moći da žive i rade pošteno, a ne da preživljavaju. Kaže da se dobro snašao, jer u Americi postoje ljudi koji hoće da pomognu zemljacima.
Odbio ponudu za vojsku
– Moram da priznam da sam u Americi okružen ogromnim poslovnim mogućnostima, a i zbog toga sam pod jakim utiskom da Amerika cijeni obrazovane i vrijedne ljude što kod nas, nažalost, nije slučaj. Čak sam dobio ponudu za vojsku, što sam iz svojih ličnih principa i ubjeđenja odbio – kaže Branimir.
Izvor: Novi.ba
(161)
