Sa popularnom Nedom Ukraden razgovarali smo u Hrvatskoj, tačnije u Vodicama, gdje je došla na CMC festival. Zablistala je kao i uvijek, dok je u njenoj pratnji bila i kćerka Jelena. Kada smo rekli da smo iz „Expressa“, reagovala je pomalo razočarano, jer kao taj tabloid, baš i ne piše ponekad lijepo o njoj.

Zbog čega mislite tako, da li to znači da o Vama lijepo ne misli ni BiH?

-Nemojte vi meni uzimati Bosnu i Hercegovinu. Neda Ukraden je bila, biće i ostaće dio BiH, dio Sarajeva, sviđalo se to vama ili, htjeli vi to ili ne. Činjenica je, da ja imam pjesme sa kojima se svi ponose, a ako Sarajevo ili neko u Sarajevu ne želi da vidi i prizna tu jednu i jedinu istinu, onda zaista ne znam šta da kažem? Ako me neko ne voli kao ličnost, kao Nedu Ukraden, ja tu ne mogu ništa, ali ne voljeti te pjesme je grozno. Ono što je tragično i šteta, je to, da u godini u kojoj slavim 50 godina svoga uspješnoga rada, a počela sam u Sarajevu i zahvaljujući Sarajevu došla danas tu gdje jesam, baš u tom Sarajevu nisam slavila i proslavljala taj značajni jubilej.

-Pa zbog toga i jednostavnog razloga, što ja bez poziva nigdje ne idem. U Beogradu u „Sava centru“, u Zagrebu u dvorani „Vatroslav Lisinski“ gdje mi je pokrovitelj bio grad Zagreb i gradonačelnik Zagreba osobno, zašto je to manje vrijedno, da se Neda Ukraden ne pojavi u Sarajevu gdje je nikla i ponikla, ali o tome možemo pričati nekom drugom prilikom, naširoko i nadugo. Ono što je meni posebno drago je to, da ste vi kao tabloid čitani, traženi, tiražni, da poštujete mnoge pjevače, a neke opet ne. To je opet stvar kulture i vaspitanja, stvar obrazovanja.

Pedeset godina karijere je jedna pozamašna brojka, da li ste se umorili?

-Da li ja Vama djelujem kao neko ko se umorio? Sigurno ne. Ja očekujem da mi neko iz Sarajeva kaže: „Bravo ženo, što si uprkos svega što si doživjela, uprkos zlobe, podlosti, zlih namjera, materijalnih šteta, pokušaja diskreditacije, gubitka oba roditelja, a što kaže Dragana Mirković „Kao list na vjetru“, uspjela da opstanem, trajem, da budem veoma, veoma popularna i dan danas veoma aktivna, a to je velika sreća.

Nedavno je u našem magazinu provjereno i iskusno novinarsko pero Ekrem Milić izjavio, kako Vas je učio da pišete i čitate ćirilicu.

-To da nije tragično, bilo bi smiješno. Ja sam svojevremeno bila najbolji učenik i najobrazovanija žena svoje generacije, a tako nešto izjaviti za mene je van svake pameti. A, sada se opet postavlja pitanje, zbog čega bi mene neko učio ćirilicu, da li je to izvučeno iz nekog konteksta ili je u pitanju nešto drugo, sada zaista ne bih to da komentarišem. Od silnih hitova, silnih velikih uspjeha da se o tome piše, van svake pameti je. Kada pjevam u Bugarskoj na njihovom velikom gradskom trgu, gledaju me kao veliku jugoslovensku zvijezdu. Ne zovu me zbog vjere i nacije, već sto sam bila nekada velika jugoslovenska zvijezda, a za njih sam takva dalje i ostala. Mislim da je danas nastao taj neki kuršlus na relaciji ko sve danas sebi uzima za pravo da bude procjenitelj nekoga i nečega.

Nedavno je objavljeno da bi možda moglo da dođe do skorog pomirenja nekada dvije dobre prijateljice, Nede Ukraden i Hanke Paldum. Koliko ima istine u tome?

-Ja zaista ne znam šta bih trebala sada tu da komentarišem? Da li sam se ja svađala sa njom, da li je nekad neko čuo da sam o Hanki nekada nešto ružno rekla? Sve mi je to danas van svake pameti, ispod časti mi je komentarisati takve stvari koje nisu imanentne ni meni kao jednoj visoko obrazovanoj ženi, a ni nekome ko je veoma uspješan u svom poslu i ostvaren kao ličnost i kao umjetnik. Veoma poštujem sve svoje kolege, sa nekim sam dobra, sa nekim se družim više, sa nekima manje, sa nekima nisam dobra, ali doza poštovanja je uvijek tu.

Da li se menadžeri u Sarajevu plaše ili ne žele da naprave jedan veliki koncert Nede Ukraden u Sarajevu?

-Sarajevo je bilo i ostalo grad multikulture, grad u kojem su danas velike estradne zvijezde stasale, poput Čolića, Bregovića ….Za taj grad me vežu najljepše uspomene, ali i neke tragične stvari, ali u ime svega lijepoga, lijepih pjesama, divne publike, nekog finog naroda koji također voli ovo što ja radim voljela bi napraviti koncert za pamćenje. Pregovora ima, pa se možda na jesen desi jedan divan koncert.

Koliko Vas je pogodila ili koliko Vam nedostaje mama?

-Ja sam neko ko je bio jako vezan za obitelj. Bila sam jedinica koju su roditelja veoma mnogo voljeli. Jako sam pazila na njih, vratila sam im svu onu ljubav koju su meni davali, radom, pameću, talentom, požrtvovanjem, sve sam činila za njih. Moja mama je bila moj anđeo čuvar, moje sve. Bila je moje utočište, moje krilo u kojem sam se ja uvijek skrivala kada mi je bilo teško. Nedostaje mi jako, dočekala je lijepe godine, ali bez obzira koliko stara bila, mama uvijek ostaje mama.

Šta je za Nedu Ukraden sreća?

-Moja kćerka Jelena i njena djeca, odnosno moja unučad. To je moja sreća, a sve ostalo je više manje važno.

Razgovarali smo i sa Jelenom, pa smo je pitali kakva je Neda kao mama?

-Nije što je moja, ali najbolja na svijetu. Ne govorim subjektivno već objektivno. Kao baka je također najbolja i najponosnija je baka na svijetu i jedna je od rijetkih, ako ne i jedina na estradi koja se ponosi i to potencira da je baka. Moja mama ne krije svoje godine, ponosno ih nosi.

Kao je biti kćerka Nede Ukraden i da li Vam je tokom odrastanja smetala njena popularnost?

-Božanstveno i to u svakom smislu te riječi. Ja sam se rodila sa njenom popularnošću, tako da je ne znam kako je biti kada mama nije popularna. Sve je to bila i još uvijek je neka odskočna daska za mene, ima moju punu podršku za sve što radi u životu. Jedna drugoj smo bile i ostale oslonac u životu.

Jelena i Sarajevo?

-Imam taj grad u sjećanju, ali nemam nostalgiju za Sarajevom.

Da li i Vi dobro pjevate?

-Ja nisam nikada željela da se eksponiram u tom pravcu, a na njenu veliku sreću. Podržavam svaku lijepu notu i pjesmu, kao i mamin rad.