Hrvatska vapi za radnom snagom. Dosad su se vlasnici objekata još i nekako snalazili, a izgleda da je taj problem ove godine poprimio neočekivano velike razmjere. Konobara, kuhara i prodavača nema ni za lijek.
Da li je problem u tome što više nema radne snage na domaćem tržištu, ili ne žele da rade, ili se možda većina snašla i odlučila nadolazećih nekoliko ljetnih mjeseci iseliti se iz grada Splita i trbuhom za kruhom (čitajte platom od 1.000 eura i više te pozamašnom napojnicom) otići na hrvatska ostrva, gdje su ih raširenih ruku primili brojni vlasnici diskoteka, klubova i restorana – nije poznato.
Ali situacija je zabrinjavajuća. Radnici bježe iz Splita u isplativije destinacije u Hrvatskoj i izvan zemlje, ugostitelji najčešće ne žele da zaposle konobare koji su tek ispekli zanat i koji imaju nešto malo ili uopćšte nemaju radnog iskustva, a oni koji se na kraju ipak na to odluče obično ne nude bajne plate jer nemaju “gotovog čovjeka”.
”Hitno nam treba četiri radnice, po dvije u svakoj poslovnici. Ako ste zainteresovani, što se nas tiče možete početi odmah ujutro. Radno vrijeme je od 9 pa do 15.30, odnosno od 9 do 16.30. Imamo i smjenu od devet i po do ponoći, 15.30 do 11, i od 16.30 do jedan. Mijenjamo se po smjenama. Plata je četiri hiljade kuna (oko 550 eura) plus za noćni rad i rad na praznike”, kaže radnica poslastičarnice za portal ‘Dalmacija danas’.
Napominje kako je ona vrlo zadovoljna radnim mjestom prodavačice slatkiša u starom gradskom jezgru, zbog čega već četiri godine nije promijenila posao. Ni izloge u Marmontovoj ulici nisu zaobišle ceduljice s natpisom da su u potrazi za radnom snagom. Poznati svjetski brend za donje rublje traži “sezonce”.
U restoranima i kafićima na Rivi plate su veće, znaju da budu i oko sedam hiljada kuna (950 eura), ali su razne kombinacije smjenskog rada oko kojih se detaljnije dogovara s gazdama i obično onaj koji radi popodnevnu smjenu kući ne ide prije 2 sata. Na ostrvima i u popularnim turističkim destinacijama nema slobodnih dana, tu i tamo će se desiti da ga dobijete, ali to je rijetkost. Plate su dobre, početna je sedam hiljada, a raste u zavisnosti od pozicije i iskustva kadra.
Na ostrvima i u mjestima uz obalu puno se više radi, napojnice su odlične i to je razlog zbog kojeg se “pregrmi” to što nema slobodnih dana. Izvan centra, splitski kafići obično dosta slabije rade, što se odražava i na platu i na napojnice.
Zbog toga su kvartovski kafići najduže u potrazi za radnicima, a ne mogu dovesti ni konobare i kuhare iz Slavonije jer ljude nemaju gdje da smjeste, a plaćati nekome smještaj je vlasnicima preskupo. A nijedan radnik neće doći da raditi za tako malu platu i još da sebi mora da plaća smještaj.
Izvor: Novi.ba
(85)
