Ruski predsjednik Vladimir Putin nije danas slabiji nego 2014., već jači. To što je on možda sam, a njegovi protivnici sa zapada ujedinjeni, nije za njega slabost.
Paralelno s pokušajima dogovora između Rusije i Zapada traju i pripreme obje strane za ublažavanje posljedica u slučaju neuspjeha. Zapad je zaprijetio Rusiji da će platiti visoku cijenu izvrši li novu agresiju na Ukrajinu.
I nema sumnje da će Zapad, a ovdje se prije svega misli na Sjedinjene Američke Države, Evropsku uniju, Veliku Britaniju i Kanadu, uvesti sankcije, i to znatno jače od onih koje su već na snazi i nisu imale nikakav učinak, piše “Jutarnji list”.
Ruski predsjednik Vladimir Putin nije danas slabiji nego 2014., već jači. To što je on možda sam, a njegovi protivnici sa zapada ujedinjeni, nije za njega slabost.
Štoviše, može biti prednost. On se ne mora dogovarati, debatirati i pokušavati s nekim postići konsenzus o svojim planovima. Velik porast cijena plina, nafte i energenata u cjelini čini ga u ovom trenutku još jačim, a Zapad ranjivim.
U teškoj situaciji
Lideri Evropske unije i država članica u teškoj su situaciji i Putin to zna. Još je teže za EU kada je najveća i najvažnija članica Njemačka najviše ranjiva. Jer nije uspjela smanjiti svoju energetsku ovisnost o Rusiji.
Štoviše, ušla je u planove izgradnje novog plinovoda, kontroverznog Sjevernog toka 2. Time je Njemačka dala povod drugima i za sumnje u njezinu iskrenost kao partnera.
No i druge zemlje EU ovisne su o ruskom plinu. Evropski lideri mogu govoriti o teritorijalnom integritetu Ukrajine, o demokratiji i ljudskim pravima, i o solidarnosti s Ukrajincima. Ali, bi li građani Njemačke, Mađarske ili neke druge države bili spremni ionako skup plin plaćati još skuplje, ili ostati bez njega tokom zime.
Sigurno bi tražili odgovornost političkih lidera. A oni znaju da nije moguće uvesti sankcije Rusiji, otežati i novčane transakcije prema toj državi, te računati da će Rusija nastaviti dostavljati plin kao da se ništa nije dogodilo. Priče da se plin ne smije koristiti u političke svrhe su naivne, mada se ponavljaju već deset godina.
Osim ovisnosti dobrog dijela zapadne Evrope o ruskom plinu, prednost Putina je i to što uvijek može računati na raskol u EU i svoje saveznike na zapadu, bili oni mali ili veliki, namjerni ili slučajni, povremeni ili stalni.
Teško naći mjere
Države EU i NATO-a mogu se dogovoriti oko glavnih načela i mjera protiv Rusije. Ali one mogu biti samo najniži zajednički nazivnik, dakle najslabije moguće, a ne najteže sankcije.
Zapadni lideri mogu raspravljati koje će to biti mjere kojima će nanijeti najviše štete Putinu, a najmanje sebi. No takve je mjere u ovom trenutku teško naći, pogotovo ako se moraju usvajati konsenzusom u Vijeću, dakle uz pristanak svih 27 država Unije.
Da to neće biti lako, vidi se iz najave mađarskog premijera Viktora Orbana da će sljedeći tjedan razgovarati s Putinom o povećanju uvoza ruskoga plina.
Čak i ako se na kraju dogovore u EU, da bi Putin osjetio te sankcije, mora ih podržati još dobar broj drugih država koje nisu u EU ni u NATO-u, kako bi spriječili da Rusija pronađe alternativu. A to je još teže nego ionako teški dogovor unutar EU.
(Raport)
(0)
