“Sljedeći korak je da potpuno dođe do eskalacije ove napetosti”.
O dešavanjima u Ukrajini za O kanal govorio je vojno-politički analitičar Đuro Kozar.
Danas je, barem prema zapadnom medijskom svijetu, trebao biti “dan D” odnosno početak ruske invazije na Ukrajinu. To se nije desilo. Rusija čak povlači dio vojnika i vojne tehnike sa Krima gdje su završene neke vježbe. Ovo se polako pretvara u rat nerava.
“Ovo je bio rat nerava gdje su tenzije došle do maksimuma. Ne samo da je došlo do straha kod naroda Ukrajine, nego i u cijeloj Evropi. To se jako osjetilo. Sljedeći korak je da potpuno dođe do eskalacije ove napetosti. Ne oružane eskalacije koje srećom nije ni bilo, nego jednostavno da se postepeno sa rusko-ukrajine granice povlače Rusi, jer tu je stacionirana ogromna tehnika i ogromno ljudstvo. Da se ono pomalo vraća u svoje kasarne i da se jednostavno život u tom dijelu istočne Evrope stabilizira.
Međutim, to ne znači da ne bi moglo doći do nekih incidenata niskog intenziteta u samog Ukrajini, pa i do građanskog rata, budući da istočne samozvane pokrajine Luganjsk i Donjeck su tako da kažem, u pripravnosti da budu priznate od ruske Dume i da onda i Putin kaže: “Jeste, mi njih priznajemo.”
To znači da bi mogli i da ih izdvoje iz pravnog sistema Ukrajine. Kijev to neće dozvoliti i tu bi eventualno moglo doći do sukoba do kojih do sada nije došlo, ali taj istočni dio Ukrajine je jako osjetljiv i tu ne treba puno da bi došlo do oružanih konflikata”, pojasnio je Kozar.
Dodaje da je ovo vrijeme novog hladnog rata, gdje i Amerikanci i Rusi vrše pritisak jedni na druge. Svako sa svoje strane, ističe, pokušava imati što povoljniji položaj u pregovorima.
“Dobro je da je Putin pristao da se sastaje sa prvacima Evropske unije, Macronom i Scholzom.
Dobro je i da Putin pokušava da pronađe diplomatske puteve za rješavanje ovog problema u tom dijelu Evrope. Problem je zapravo u NATO-u. Savez želi da se širi do same granice sa Rusijom i to Rusiji ne odgovara i zato ona pokazuje svoju oružanu silu. Želi NATO saveznicima pokazati da je spremna i da intervenira ukoliko bi Ukrajina stvarno bila na korak do Saveza. Ja se nadam da se to zasad neće desiti, ali u svakom slučaju, treba voditi računa o tome za šta se opredjeljuje ukrajinski narod – da li oni stvarno žele u NATO ili ne. Ja ne bih rekao da ove istočne pokrajine Donjeck i Luganjsk žele da Ukrajina uđe u NATO. To je neka vrsta podijeljenosti koju će u narednim vremenima teško biti popraviti”, smatra on.
Napominje da je Rusija u jednom periodu zapostavila istočne zemlje koje su bile u sastavu Sovjetskog Saveza. U prvom valu Mađarska, Poljska i tadašnja Čehoslovačka su ušle u NATO, a nakon toga još sedam zemalja. Sada je zato u Rusiji jedan trend da se zadrže one zemlje koje nisu u NATO-u, a u susjedstvu su Rusije.
“Tu se prije svega misli na Ukrajinu, na Gruziju, itd. Mada su predstavnici NATO-a, oko 2008. godine obećali da će i Ukrajina i Gruzija ući u NATO. Sada to vjerovatno nije toliko izvijesno. Riječ je o raketnim štitovima koje Savez postavlja prema ruskoj granici. Imamo dva takva velika štita, u Poljskoj i Rumuniji. Sada su raspoređene jedinice unutar tih zemalja NATO-a, od Poljske do Bugarske. Jednostavno, vojske i s jedne i s druge strane okupirale su Evropu.
Nikada u historiji Evrope nije bilo toliko vojnih manevara kao što je sada slučaj. Bili su sada ovi manevri rusko-bjeloruski, sada ih imamo u Poljskoj. Vojni faktor nije nikada bio prisutniji u historiji Evrope, nakon Hladnog rata, odnosno nakon Drugog svjetskog rata”, ističe Kozar.
(SB)
(1)
