Mnogi pogrešno tumače sklapanje šerijatskog braka. Islamska zajednica poštuje zakonske propise koji nalažu da prije sklapanja bilo kojeg vjerskog braka prvo je potrebno to učiniti pred matičarem i tu, navodi Purdić, nema izuzetka
Već nekoliko dana u fokusu javnosti je slučaj navodnog islamskog učenjaka i psighologa Edina Tule koji je na društvenim mrežama uputio prijetnje silovanjem i ubistvom supruzi Aidi. Nakon što je saznala da je Aida na sigurnom, otvorila su se brojna pitanja o samoprozvanim učenjacima sa velikim brojem pratitelja koji tumače islam, održavaju seanse i istovremeno sklapaju šerijatske brakove sa ženom koja je u građanskom braku s drugom osobom.
O ovome su u Novom danu N1 govorili Tanja Tankosić Girt, psihologinja, sistemsko- porodična psihoterapeutkinja, supervizorka i edukatorka te dr. Ahmed Purdić iz Islamske zajednice u BiH.
Upravo je Purdić objasnio da neko da bi zvanično mogao tumačiti islam mora imati odobrenje od reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Huseina-ef. Kavazovića i onda ta osoba zastupa stavove koji oni nalažu i njihov rad se prati.
– Imamo pojavu pojedinaca koji rade izvan Islamske zajednice i iznose svoje mišljenje i pozivaju se na islam i rade određene postupke koji, možemo slobodno reći, radi se o zloupotrebi tih termina kao što je šerijatsko vjenčanje. Mi ne možemo snositi odgovornost za takve niti imamo uvid za njihov rad – objasnio je Purdić.
Mnogi pogrešno tumače sklapanje šerijatskog braka. Islamska zajednica poštuje zakonske propise koji nalažu da prije sklapanja bilo kojeg vjerskog braka prvo je potrebno to učiniti pred matičarem i tu, navodi Purdić, nema izuzetka.
– Islamska zajednica se toga pridržava i na tome insistiramo i to tražimo od naših službenika. Glavni imam je taj koji vjenčava koji sklapa šerijatske brakove i on može opunomoćiti imama da vjenča i svaki imam kada mu neko dođe da obavi šerijatsko vjenčanje on traži da se prije toga obavi građansko vjenčanje kod matičara – istakao je Purdić.
Girt navodi da javnost mora da zna da postoji razlika u psihologa i psihotarapeuta, odnosno ko šta i kako radi.
– Ni psihotarapeut ne radi liječenje. Mi radimo tretmane, radimo terapiju. Moramo biti svjesni šta možemo i ne možemo. Ja sam završila studiji psihologije. Međutim, on vas ne opremi sa znanjima i vještinama da radite bilo kakvu terapiju. Možete raditi savjetodavni rad, ali to nije isto što i terapija. Kada imamo navalu samoproglašenih psihologa, psihotarapeuta, to je dodatna opasnost. Ono što vidimo da nam dolaze ljudi koji su vrlo razočarani, povrijeđeni nakon takvih tretmana, vrlo uznemireni sa nejasnoćom šta se desilo. Ono što uvijek ponavljamo, provjerite kome se javljate – navela je Girt.
Bilo ko da se obrati za stručnu pomoć može u svakom trenutku tražiti od te osobe da mu predoči diplome i certifikate na uvid, navodi Girt, kako bi znali kome se obraćaju za pomoć. Zakonsko regulisanje ove oblasti nema, dodala je.
– Mi nemamo zakon ni o psihološkoj djelatnosti, a kamo li psihoterapijskoj djelatnosti i daleko smo od toga – rekla je Girt.
(N1)
(222)
