Ugledni politički analitičar iz Zagreba za „Slobodnu Bosnu“ je do utančina secirao secesionistu Dodika, Čovićevu propalu politiku, Milanovićev jeftini populizam i promašaje međunarodne zajednice u BiH.
Piše: Darko OMERAGIĆ
“Dragan Čović je u stanju biti sve što treba biti, pa ako treba i srpski patriot“, rekao je za „Slobodnu Bosnu“ Žarko Puhovski , politolog, filozof i politički analitičar iz Zagreba.
Puhovski ovakvo Čovićevo ponašanje vidi kao „talenat“ prvog u bh. Hrvata. Uglednog političkog analitičara smo zamolili da prokomentira ponašanje predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića koji je otvoreno stao uz Milorada Dodika i njegovu secesionističku politiku, kao i stav Andreja Plenkovića o Čovićevoj ničim izazvanoj i skandaloznoj izjavi „čuvajte Republiku Srpsku“ koju je ispalio za govornicom Narodne skupštine RS-a na opće zaprepaštenje, kako bh. tako i hrvatske javnosti.
„Ovdje je na djelu najpopularniji, ali i najprimitivniji oblik razumijevanja politike koji se vodi na formulu ‘neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj’ i to je ono što funkcionira u ovom trokutu u BiH. Hrvatska politička elita u BiH na čelu sa Čovićem je zaključila da je njihov pravi prijatelj u BiH Miloradu Dodiku jer je on jedina prava oporba Bakiru Izetbegoviću, odnosno bošnjačkoj većini. Odatle slijedi neka vrsta savezništva koje je dugo vremena bilo implicitno, a sada je sve otvoreno. Na tom savezništvu je iz Hrvatske posebno inzistirao Milanovića koji je u više navrata izražavao, možda ne simpatije, ali svakako duboko razumijevanje za Dodikovu poziciju je druge strane pokazalo se do kuda sve ide Čovićev ‘politički talent’ da se prilagodi i bude sve što treba biti . To je neka vrsta postmodernog političara u varijanti Bosne i Hercegovine. Čović je u svom govoru na sjednici Narodne skupštine RS-a pretjerao s formulacijama. Moguće je razumjeti da se našao prisiljenim surađivati s Dodikom jer mu je teško ide s bošnjačkom većinom u FBiH, pa traži izlaz iz slabije pozicije, ali neke od ovih formulacija niko od njega nije tražio“, kaže Puhovski.
O SVETA GLUPOSTI ČOVIĆEVA
Našeg sagovornika je Čovićevo nepotrebno dodvoravanje RS- podsjetite se na priču o spaljivanju na lomači Jana Husa , češkog krstaškog protestantskog teologa prije nekih 600 godina, pa kada je na početku spaljivanja jedna starica bacila još jednu trijesku na oganj kako bi mu pomogla da što prije ode „u nebo“. Posljednje Husove riječi su bile „O, sancta simplicitas” (O, sveta gluposti), a Puhovski smatra da se po formuli „O, sancta simplicitas” ponaša i Čović.
„Plenković je odlučio da s Čovićem razgovara u četiri oka, kako ga ne bi javno ukorio, a Milanović Čovića neće javno podržati zato što je HDZ-ovac, ali u osnovi podržava Čovićevu poziciju suradnje s Dodikom“, objasnio je Puhovski.
Na naše pitanje kakvo je njegovo mišljenje o ponašanju međunarodne zajednice u BiH, a posebno o intervenciji koja je trebala dovesti do dogovora o izmjenama Ustava BiH, odnosno Izbornog zakona BiH, Puhovski tu nema dileme:
„Vanjska intervencija pokazala se neuspješnom jer tu nema dogovora sve tri strane o osnovnim pitanjima koja se tiču izmjena Izbornog zakona BiH. U svemu se pojavljuju i bivši funkcioneri koji traže da se BiH ustroji po građanskom načelu, što se svakome razumnom može činiti prihvatljivim, uz uvjet da se do toga dođe na demokratski način. No ja ne vidim da se do toga može doći na demokratski način i da bi to natopolovična većina stanovnika prihvatila, a imam velike sumnje u rješenja do kojih se dolazi protiv volje većine.“
Puhovski smatra da je „Inzkov zakon“ došao prekasno.
„Imamo samo dvije države u svijetu koje ne priznaju genocid. To su Srbija i Turska koje su na neki način zabranile govoriti da su u nekom trenutku učinile genocid. Takvo mišljenje vlada iu Republici Srpskoj koja oponaša Srbiju. Takav Zakon je u Njemačkoj donesen 1949. godine. On je kasno došao, ali je dobro da je došao. Međutim, međunarodna zajednica (EU, SAD i druge zemlje) u drugim aspektima političke krize u BiH ima takozvano ‘alibi ponašanje’. Oni sazivaju sastanke, šalju eksperte i posebne izaslanike, a zapravo ne čine ništa ozbiljno da se problemi riješe, a stvar se može i mora riješiti jedino u BiH čija su tri vodeća čovjeka i dalje nesposobni za rješavanje tih problema“, kaže Puhovski.
Iako je nedavno Gabriel Escobar rekao da se nedavno uveo sankcije političarima na zapadnom Balkanu zbog korupcije, Puhovski napominje da nije samo korupcijski problem.
„Ovdje je problem što Dodik sebe smatra mogućim liderom neke nove države. On zna da je to nerealno, ali ima širok prostor mogućnosti da time plaši ljude u Sarajevu, a on zapravo živi od Bosne i Hercegovine. I kada bi imao nezavisnu RS morao bi se baviti njezinim uređenjem, teritorijalnim ustrojem i ekonomijom, a ja ne vjerujem da to njega zanima i da bi to mogao činiti. On se poigrava i pije krv političarima iz Sarajeva da bi ih držao dalje od Banje Luke kako bi on svoje ‘poslove’ tamo obavljao ovako kako ih obavlja“, kaže Puhovski.
Puhovski kod Milanovića vidi frustraciju zbog ponašanja „političkog Sarajeva“ ili „Baščaršije“ prema njemu.
MILANOVIĆ (SVJESNO) SKRENUO UDESNO
„Sjećate se da je svojevremeno podržala Željka Komšića koji se znao ponašati politikantski, ali zbog toga Milanović nije smio čitavo jedno načelo baciti kroz prozor. Milanović očito miješa osobne frustracije sa načelnim stavovima, ako on uopće ima načelne stavove. Milanović je još u vrijeme dok je vodio SDP Plenkoviću pokušavao pokazati da bi on bio bolji predsjednik HDZ-a od njega. Onda se nakon gubitka na lijevoj izborima malo povukao,da bi izbore za predsjednika dobio sa liberalnim programom, ali uz naglasak da je „predsjednik s karakterom“, a to je predsjednik koji je prznica i koji se sa svima svađa. U međuvremenu je pokazao ne samo da je prznica, nego i da ima tendenciju skretanja udesno i to skretanje je dovelo do toga da je on danas veliki heroj na mnogim desničarskim portalima i strankama“, kaže Puhovski.
Kako je Hrvatska glasala za lijevo liberalnog, a na kraju dobila desničara za predsjednika? Razlog je, prema mišljenju profesora Puhovskog, opet u Milanovićevoj frustraciji „slabošću ljevice“, ali i zbog njegove želje da se sukobljava s HDZ-ovom većinom u Saboru Republike Hrvatske.
„On je, međutim, taj sukob prenio na drugu stranu i umjesto da HDZ napada s lijeve strane, on to čini s desne strane i to je paradoksalno dovelo do toga da još uvijek značajan dio ljevice ipak podržava Milanovića jer, eto, ipak, nešto čini protiv HDZ-a, pa makar s desne strane. Prihvaća ga i dio desnice jer zastupa desničarske, suverenističke, tuđmanovske stavove i to sve više. Tako da i ovo što se činilo kao niz Milanovićevih eskapada i incidenata poprima obrise jedne strategije za nove izbore. On se zainatio da makne Plenkovića s vlasti iu tom pogledu je spreman na sve. Milanović sebe smatra jedinim čovjekom koji može maknuti Plenkovića s vlasti“, objašnjava nam Puhovski Milanovićevo, na oko nepredvidljivog ponašanja u kojem je spreman da oko sebe okupi i stranke iz desnog spektra, samo kako bi sklonio HDZ Hrvatske s vlasti.
Ne pravi Milanović svojim izjavama problem samo odnosima zvaničnog Zagreba sa zvaničnim Sarajevom. Svojim izjavama o krizi u Ukrajini iznenadio je i saveznike Hrvatske, a to su NATO, kao i većina zemalja Europske unije čiji je ravnopravni član Hrvatska, zemlja koja bi trebala slijediti politiku ove dvije moćne organizacije.
RATA NEĆE BITI
„To je neprihvatljivo ponašanje predsjednika Hrvatske. On je o svojim stavovima kao predsjednik države trebao obavijestiti ambasadore države članice NATO-a u Zagrebu i reći im to. Trebao je sazvati sjednicu Vlade Hrvatske, na što ima pravo i reći im to. Takve stvari iznositi javno je neodgovorno. Možda je Milanović u sadržaju i u pravu jer se nalazimo u jednoj amerikaniziranoj histeriji u kojoj je potpuno očito da rata neće biti. Pa čak i predsjednik Ukrajine Vladimir Zelenski upozorava da treba pustiti loptu i prestati pričati o ratu. Amerikanci ubijaju ljude u Siriji, a skandaliziraju se tome što Rusija gomila vojsku na svojoj teritoriji. Najagresivnija država u povijesti čovječanstva su SAD. Ideja da SAD nekome dijeli lekcije o agresivnosti je komična. S druge strane, Vladimir Putin je, zaista, čovjek koji ugrožava Ukrajinu i tu nema spora. Međutim, on je svoje ugrožavanje ‘obavio’. On je dobio Krim i to mu više niko neće uzeti. Donbas će vjerojatno biti teritorija za pregovaranje pri čemu treba uzeti paralelu sa Hrvatskom iz 1995. U ovom trenutku samo Ukrajina ima motiv za napad jer loše stoji, kao što je Hrvatska loše stajala 1995. A Putin je u poziciji u kojoj su 1995. bili Srbija i takozvana ‘Republika Srpska Krajina’ – dok su stajali dobro nisu imali motiva za napad. Putin se sprema za obranu, ako ovima u Ukrajini na um padne neka ‘Oluja’, a usput gomila puno više trupa nego što mu treba zbog unutrašnjepolitičkih razloga da bi pokazao mišiće i da bi imao povod da utiša oporbu u Rusiji“, smatra Žarko Puhovski.
(SB)
(0)
