ponekog, našeg!
Glavni urednik mostarskog prodezeovog portala “HMS” Milan Šutalo žestoko je napao književnika Abdulaha Sidrana koji je u programu televizije Face, pored ostalog govorio i o sazivanju Svebosanskog sabora.
Komentar mostarskog novinara prenosimo u cijelosti:
Ideja primarnosti etničkog, nacionalnog, biološkog identiteta, ideja nacionalne ekskluzivnosti, korak po korak, dovodi do fašizma. Tako besjedi, po Senadu Hadžifejzoviću, na njegovoj Face televiziji, najveći književnik, pjesnik, intelektualac. Živući. Akademik. Na dunjaluku. Za kojeg su etnički, nacionalni i biološki sinonimi. Abdulah Sidran.
A što onda vodi do antifašizma? Nakon jednosatne akademikove besjede otprilike ovo. Okupiti svebošnjačko, intelektualno; 30, 50, 100 ljudi. Bez političara. Pridružiti svebošnjačkom Miru Lazovića i Ivu Komšića. I, eto bosanskog, svebosanskog. Sabora. Koji će stati u obranu države. Koje i kakve? Nepostojeće.
One u čijem nazivu ne bi bilo Hercegovine i u kojoj bi za njezin “multietnički karakter” bilo dovoljno da ima ponekog našeg Hrvata i Srbina. I koja ne bi obuhvaćala “fildžan teritoriju”, jer bi to bilo fašistički, već bi se protezala od Une do Drine i od Save preko bosanske Hercegovine do mora. Tronožne države, kojoj bi Avdo odrezao dvije tuđinske, neprijateljske noge. I jednu nebosansku regiju.
Države koja bi bila preslik Tuzlanskog ili Sarajevskog kantona, u čijim javnim institucijama ne bi bilo Hrvata i Srba, osim ponekog, našeg.
E, osnivanje takvog antifašističkog, Svebosanskog sabora, kojeg im je akademik predložio, po njegovom svjedočenju, listom su podržali u Vijeću kongresa bošnjačkih intelektualaca. Kao odgovor na aktualnu krizu.
“Najveći živući intelektualac” u Bošnjaka, svebosansko tutkalo, kako sam sebe nazva, u kontekstu stvaranja svebosanskog paraparlamenta, prekorio je svog domaćina, što na privatnoj Face TV, ugošćuje neprobosanske elemente. Čak i onima koji Dodika kritiziraju ne bi, po njemu, medijskog prostora trebalo davati.
– Ne dovodi mi ih u našu kuću, poručio je “urednik” Sidran Senadu Hadžifejzoviću na njegovoj televiziji, dok se ovaj pravdao, da je od “neprijatelja” htio izvući nešto o čemu se na dunjaluku malo zna. Iako bi neke, po vlastitom priznanju, najradije prebio.
Potom je Avdo objašnjavao razliku između konstitutivnosti i konstituentnosti. Tvrdeći da u engleskom prijevodu Daytonskog sporazuma, narodi nisu konstitutivni već konstituentni. Da, biva, nije šija, kako su nam godinama unazad podvaljivali, nego je vrat. Čemu ga je, valjda, podučio Komšićev propagandist Slaven Kovačević.
“Otkrio” je akademik i kako je mjesec, najviše mjesec i pol, prije nego što će u Haškom sudu izvršiti suicid, u Zagrebu, bio i razgovarao sa Slobodanom Praljkom. I znao je, veli, da će se ubiti, jer je on “takav karakter”. Jedino nije objasnio kako je u Zagrebu mogao divaniti s Praljkom, dok je Praljak, u to vrijeme, bio u pritvoru Tribunala u Haagu.
Jedna narodna izreka kaže: “U malim bočicama se otrov čuva”. A na Avduku bi se mogla primjeniti i ona: – Manjeg čovjeka, a veće budale. Živuće. Teško je naći.
(0)
